Gradska lirska pesma / sevdalinka Javni domen (tradicionalna narodna pesma zabeležena u 19. veku)

A što ćemo ljubav kriti

Poznata i kao: Što ćemo ljubav kriti

Čuvena lirska pesma zajednička sevdalijskom i starogradskom repertoaru

Tekst pesme
A što ćemo ljubav kriti,
Kad ja moram tvoja biti!
Srce gori, duša vene,
Daj, poljubi, dragi, mene!
Kraj potoka cveće cveta,
A ti meni ljubav smeta,
Nemoj kriti svoje oči,
Već mi dođi ove noći!
Pod prozorom jorgovan miriše,
Moje srce za tobom uzdiše,
Dođi, dragi, dođi, lane,
Pre neg' što nam zora svane!
A što ćemo ljubav kriti,
Ceo svet će ionako čuti,
Da smo jedno za drugoga,
Od rođenja suđeni!

Istorijski i muzikološki kontekst

Pesma „A što ćemo ljubav kriti“ predstavlja fascinantan primer dodira i prožimanja starogradske građanske lirike i tradicionalnog gradskog sevdaha. Zabeležena u brojnim varošima Srbije i Bosne i Hercegovine krajem devetnaestog i početkom dvadesetog veka, pesma nosi neposrednu, prkosnu i vedru ljubavnu poruku mlade devojke koja odbacuje patrijarhalne stege i konvencije skrivanja emocija. U njoj se spajaju varoška čežnja za slobodom izbora i orijentalni senzibilitet koji ljubav doživljava kao sudbinsku neminovnost („kad ja moram tvoja biti“).

U muzičko-morfološkom smislu, pesma je građena na spevnom dvočetvrtinskom ritmu sa elementima orijentalnog hidžaz melosa prilagođenog gradskom harmonijskom sistemu. Napev poseduje izuzetnu melodijsku elastičnost: može se izvoditi kao spora, elegična sevdalinka sa bogatim melizmima, ali i kao temperamentna varoška poskočica uz pratnju narodnog ili tamburaškog orkestra. Ova dvostruka priroda omogućila joj je ravnopravan život kako u skadarlijskim kafanama, tako i na festivalima sevdaha i radijskim programima širom nekadašnje Jugoslavije.

Kultne interpretacije ove pesme ostvarile su legendarne vokalne umetnice: Silvana Armenulić, Danica Obrenić, Nada Mamula i Sofka Nikolić. Svaka od njih unela je specifičan kolorit – Silvana dramatični dert, Danica Obrenić salonsku vokalnu preciznost, a Sofka arhaičnu energiju predratne kafane. Pesma do danas ostaje neprevaziđeni simbol ženske emotivne hrabrosti i melodijskog šarma zajedničke balkanske gradske baštine.