Bosanska sevdalinka i starogradska pesma Javni domen (stara varoška pesma uz reku Plivu)

S one strane Plive

Pesma o susretu preko reke i zabranjenom ašikovanju

Tekst pesme
S one strane Plive,
Đe goveda pasu,
Diko, rano moja,
Đe goveda pasu!
Tu se šeće dika,
Konja poigrava,
Diko, rano moja,
Konja poigrava!
Pušti konja, diko,
Nek' u travi pase,
Diko, rano moja,
Nek' u travi pase!
Hodi k meni, diko,
U zelenu baštu,
Diko, rano moja,
U zelenu baštu!

Istorijski i muzikološki kontekst

Tradicionalna bosanska gradska pesma „S one strane Plive“ ubraja se u najstarije i najlepše lirske bisere srednjobosanskog i vrbaskog muzičkog kruga. Reka Pliva, koja se kod slavnog grada Jajca u veličanstvenom vodopadu uliva u Vrbas, vekovima je bila poprište istorijskih zbivanja, ali i prirodna scenografija za intimna ašikovanja. Pesma donosi sliku pastoralnog mira i devojčinog zova upućenog voljenom mladiću („diki“) koji na suprotnoj obali poigrava konja, pozivajući ga da napusti jahanje i pređe u skrovitost zelene bašte.

Muzikološka analiza ukazuje na čist i arhaičan dvočetvrtinski ritam sa specifičnim refrenskim prekidom („Diko, rano moja“). Ova vokalna cezura daje pesmi prepoznatljivu ritmičku pulsaciju i pruža prostor za vokalne ukrase. Melodija je spevna, oslonjena na prirodni molski modus sa elementima starobosanskog ravnogorskog pevanja prilagođenog gradskoj sredini. Izvođenje uz tradicionalni saz ili tamburu samicu stvara autentičnu zvučnu sliku stare Bosne, dok su radijske obrade donele bogatu pratnju harmonike i gudačkog korpusa.

Pesmu su do antologijskih visina uzdigli velikani sevdaha Zaim Imamović, Safet Isović i Beba Selimović. Njihove interpretacije, zabeležene u arhivima Radio Sarajeva, sačuvale su kristalnu čistotu ijekavskog govora i melodijsku naivnost ovog vanvremenskog lirskog dijaloga na obalama Plive.