Sarajevska gradska sevdalinka Javni domen (pesma zabeležena u 19. veku)

Sarajevo, divno mjesto

Hronika starog Sarajeva, njegovih mahala i bistrih česama

Tekst pesme
Sarajevo, divno mjesto,
Lijepo t' je u tebi,
Šeher-gradu na Miljacki,
Đe s' sevdah razlije!
Kraj Careve slavne džamije,
I Begova hana,
Tu se šeću đevojke,
K'o ruže iz gana!
Podigla se magla gusta,
Iznad Trebevića,
Zapevala tamburica,
Kraj žutog brijega.
Ko se jednom u Saraj'vu,
Sevdaha napije,
Nikada ga u životu,
Zaboravit' nije!

Istorijski i muzikološki kontekst

Antologijska sevdalinka „Sarajevo, divno mjesto“ predstavlja poetski i zvučni spomenik gradu Sarajevu i njegovoj vekovnoj ulozi prestonice sevdaha i urbane lirske pesme. Smešteno u uskoj kotlini reke Miljacke, podno planine Trebević, Sarajevo je vekovima gradilo svoj jedinstveni arhitektonski i duhovni profil – spoj osmanske monumentalnosti (Careva džamija, Gazi Husrev-begov han) i zapadnoevropske građanske kulture. Pesma slavi varošku atmosferu, lepotu sarajevskih devojaka i neizbrisiv trag koji grad ostavlja na svakom posetiocu.

U muzičko-teorijskom pogledu, pesma se odlikuje dostojanstvenim, umerenim tempom sa širokom melodijskom kantilenom u mekom molu. Napev poseduje svečani, himnični karakter koji prirodno podstiče slušaoce na divljenje i nostalgiju. Pevački stil zahteva kristalnu dikciju, stabilan baritonski ili tenorski vokal i duboko emotivno fraziranje koje naglašava toponime grada. Harmonikaški i violinski pasaži u aranžmanima Narodnog orkestra dočaravaju žubor Miljacke i odjeke zvona i ezana u sarajevskom sutonu.

Nezaboravne verzije ove sevdalinke ostavili su velikani Zaim Imamović, Safet Isović i Zehra Deović. Njihovi snimci svedoče o pesmi kao trajnom kulturnom dobru koje sintetizuje istoriju, arhitekturu i muzičku dušu jednog od najlepših gradova jugoistočne Evrope.