Vranjska gradska pesma (autorska) Autorsko delo Dragana Tokovića (1972) nastalo za Stanišu Stošića; Jugoton / PGP RTB

Lela Vranjanka

Poznata i kao: Vranjanka

Kanon vranjskog derta, jedna od najslavnijih pesama južnosrpskog stila

Tekst pesme
Lela, vranjanka, bela Vranjanka,
Istopi mi dušu, izgori mi srce,
Kada prođe niz sokak, sitan korak vije,
U mom srcu plamen k'o vatra da bije!
Otišla je Lela, ostao sam sam,
Kome noćas, pusta, sevdah svoj da dam?
Svirajte mi, svirci, onu pesmu staru,
Za moju lepotu, za moju Vranjanku!
Gori Vranje, gori čaršija,
Kad zapeva Lela niz sokak taj,
Ni pesma mi, svirci, pomoći ne može,
Da izvadim Lelu iz srca i kože!
Lela, vranjanka, belo devojče,
Ko te noćas ljubi, ko ti med pije,
Dokle moje srce u dertu sagoreva,
I tvoja lepota pred očima sjeva!

Istorijski i muzikološki kontekst

Pesma „Lela Vranjanka“ predstavlja jedno od najimpresivnijih modernih autorskih ostvarenja koje je u potpunosti sraslo sa vranjskim muzičkim folklorom i postalo simbol južnjačkog karasevdaha. Autor teksta i muzike je beogradski kompozitor, kantautor i pesnik Dragan Toković, boem i majstor gradske šansone. Inspiraciju za pesmu pronašao je u stvarnoj ličnosti – Jeleni Đorđević, zvanoj Lela, lepotici iz Vranja u koju je bio fatalno zaljubljen. Pesma na vanredan način rekreira svet Bore Stankovića – atmosferu usijanog vranjskog asfalta i kaldrme, miris šimšira, feredža i neugasivog derta koji sagoreva čoveka iznutra.

Muzikološka građa pesme počiva na autentičnim elementima vranjskog melosa, pre svega na orijentalnoj hidžaz lestvici sa prekomernom sekundom, koja nosi izrazito senzualan i tragičan prizvuk. Iako komponovana u drugoj polovini dvadesetog veka, harmonizacija i melodijska linija savršeno podražavaju tradicionalno čalgijsko muziciranje. Vokalni zahtevi su izuzetno visoki: od pevača se traži sposobnost prelaza iz intimnog šapata u dramatične, visoke tenorske lage koje dočaravaju krik očajanja i nemoći pred fatalnom lepotom.

Definitivnu, mitsku interpretaciju ostvario je Staniša Stošić, neprikosnoveni „slavuj iz Vranja“, čiji je glas ovu numeru pretvorio u spomenik nematerijalne kulturne baštine. Pored Stošića, pesmu su sa velikim uspehom pevali i Vasilija Radojčić, Predrag Gojković Cune i mnogi drugi. „Lela Vranjanka“ ostaje blistav primer autorskog stvaralaštva koje je doseglo vrhunce narodne muzičke genijalnosti.